Stalni postav

Bilo je to 1. rujna 1895.g., otvoren je Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece u Zagrebu, s trinaestero slijepe djece kojoj je trebalo pružiti opću naobrazbu te stručnom obukom osposobiti dječake u obrtu, a djevojčice u ručnom radu.

Pod slijepom djecom podrazumijevala su se ona koja nisu ništa vidjela ili su zbog slabog vida bila onemogućena napredovati u pučkoj školi. Uz glazbu i vjeronauk djeca su u Zavodu još učila čitati, pisati i računati i to koristeći izbočena slova i brojke koje mogu prstima pipati. Kako bi stekli što veću samostalnost, uče sami pospremati krevete, čistiti cipele i odijelo, slagati ubruse... Pitomci se zajedno igraju, uče i svi se lijepo slažu.

Prostorije su prostrane i zračne.

Upravitelj Zavoda je Vinko Bek, učitelj, razrednik 1.razreda, čuvar muzeja, učila i knjižnice, predaje sve predmete pa čak i tjelovježbu i ručni rad. Aktuar nadbiskupske pisarne, Barle Janko, predaje vjeronauk, profesor kraljevske Učiteljske škole Brixi Ivan predaje tjelovježbu dok učiteljica Flora Floglova obučava ručni rad te obavlja službu prefekta. Tako je to bilo prve godine.

Dovoljno je opisati samo jedan dan u Zavodu, na kraju 19. st., u vremenu u kojem su vladali jedan drugačiji mir i red, pa da posvema bude jasno kako je to izgledalo u to vrijeme. Taj smo dan oživjeli petnaestominutnim dokumentarno-igranim filmom, rekonstrukcijom života i rada polaznika Zavoda, njihovih odgajatelja i učitelja, koji je postao integralni dio našega stalnog postava, s namjerom da posjetiteljima pokažemo jedan segment defektologijskih početaka i prezentiramo tadašnja nastavna sredstva i pomagala, ponašanje djece, njihove igre i molitve, sve u službi oživljavanja duha onoga vremena, vrlo značajnog za razumijevanje početaka institucionalne brige za djecu oštećena vida u Hrvatskoj.

U funkciji inkluzije, u filmu se kao glumci, naturščici, pojavljuju sama slijepa djeca, učenici Centra za odgoj i obrazovanje «Vinko Bek» iz Zagreba, sljednika Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece.

Željka Bosnar Salihagić